Čekali smo tri godine povratak Frane iz Podstrane – i dočekali ga. Nije se puno toga promijenilo, pravi borac srčan, jurišnik. Istina profesionalni boks je dosta različit od kickboxing i na ovom se to dvoboju moglo jako dobro vidjeti. Jer imao je Radnić tijekom cijelog meča inicijativu, vodio je mudro borbu sa distance gađajući suparnika direktima i aperkatima. Kukić se pokazao srčanim borcem, podnio je dosta udaraca, „tražio“ Radnićev pleksus. Svaka mu čast na otporu, ali silini Frane Radnića nije mogao odolijevati. Primjetno je da Radniću za boks nedostaje malo „plesa po ringu“, mekoće, ali kondicijski je fantastičan sa moćnim arsenalom udaraca.
- Jako mi je drago da sam povratak odradio na ovakav način.  Moj je suparnik bio jako dobar, podnio je zaista puno udaraca. Vidjeli smo da se drži nisko u gardu, pa su mi iz kuta savjetovali da ga pogađam sa distance i koristim kombinacije prednjeg direkta i zadnjeg aperkata. Treba se još raditi na tehnici, osjećam da sam krut, ali ovakva pobjeda je prava za veliki povratak, znam da mogu puno više i još bolje – ispričao je nakon dvoboja Frane Radnić.

izvor: Slobodna Dalmacija

Frane Radnić (Pitbull) – Armin Kukić (BiH) 3:0 (TKO u 4. rundi)

Matea Tabak (Pitbull) – Aida Alač (BiH) 3:0 (Olimpijski amaterski boks)
Klasičan chick fight, kada se cure dohvate rukavica tu nema neke velike siline, više je poput plesa. Ipak u svemu tome treba istaći da je Tabakova imala inicijativu tijekom cijele borbe, džržala ritam i nekoliko puta sa distance dobro pogodila protivnicu, zbog čega je u trećoj rundi  bilo i jedno brojanje. Dobar otpor mlade Zeničanke Alačeve, ali realno nije napravila ništa konkretno što bi moglo joj donijeti barem neodlučeni ishod.

Teo Radnić (Pitbull) – Sandor Okros (Bugarska) 3:0 (ultimate fight)
Bugarskom borcu se mora priznati dvije stvari, možže podnijeti dosta udaraca i defanzivno je jako dobar. Pokušavao je Teo na razne načine prekidom dobiti borbu, spuštao suparnika u parter dva puta, no niti jednom nije imao pravu priliku za izvođenje neke poluge, stalno je udarao po glavi i pleksusu, ali „kornjača“ Sandor nije popuštao. Možžda i najbolji dio dvoboja je bio kada su bili u stojećem položžaju jer je tu dolazila do izražžaja Radnićeva bolja boksačka tehnika. Puno posla, truda, pobjeda zaslužžena.
 
K-1 dvoboj Hrvatska – Turska 1:2

Igor Zidar (Osijek) – Kenan Gunaydin 0:3 (do 67 kilograma)
Imao je Osječanin jako nezahvalan posao na otvaranju reprezentativnog dvoboja, europski prvak i svjetski viceprvak Gunaydin je izvrstan borac, raznovrsnih tehnika, odličnog repertoara udaraca. Vrlo brz u ringu, stalno je mijenjao pravce napada, a Zidar sve pokušavao anulirati  prednjim štopovima. Održžao se na nogama do kraja, no na kraju zaslužžena i uvjerljiva pobjeda turskog borca 

Toni Ćatipović (Pitbull) – Zeki Tezer 3:0 (nokaut u 3. rundi) (do 91 kilograma)
Fantastičan nastup mladog Pitbullovog borca, veliko priznanje jer je ušao u ovaj dvoboj kao pričuva, do samog se kraja čekalo hoće li biti spreman Agron Preteni. No psihički vrlo jak Ćatipović je odradio strašno dobar meč. Sijevalo je sa svih strana, koljena, direkti ... Dobro je sve to podnosio Tezer, u drugoj rundi se činilo da je već gotovo, ali je stalno nedostajao taj zadnji udarac. Pokušavao je Ćatipović, ali su široki krošei grogiranog Turčina bili opasnost, da ne završni neki lucky punch na bradi i preokrene sigurna pobjeda. Ipak u trećoj rundi se otvorila prilika i Ćatipović je klasičnim nokautom okončao dvoboj.
Simbolično je pak da mu je nagradu na ringu uručio njegov klupski kolega Preteni koji je trebao nastupiti.  No i njegova rezerva je bila na vrlo visokoj razini.
 
- Koristio sam svoje odlično znanje iz tajlandskog boksa jer sam vidio da je suparniku gard jako loš. Te su mi nožne tehnike davala prednost tijekom cijelog meča. Malo sam iznenađen koliko je Tezer slabe tehnike, ali ti njegovi široki udarci su uvijek bili opasnost stoga sam strpljivo morao čekati pravu priliku kako bi završio dvoboj, ispalo je na kraju jako atraktivno – kazao nam je poslije „pitbull“ Toni Ćatipović.

Dino Belošević (Pitbull) – Ahmet Yildrim 3:0 (preko 91 kg)
Dvoboj koji je po „omišku stinu“ bio vrlo nezgodan i nezahvalan, za samo mjesec dana ga čeka pravi veliki sudar protiv Freddyija Kemaya i ovdje je trebalo odraditi se jako dobro, odlučujući je meč za ukupan ishod, ali i ne zaraditi neku ozljedu. Zbog toga je bilo vrlo lijepo vidjeti kako Belošević taktički mudro voditi dvoboj, iscrpljuje protivnika preciznim direktima. No Yildrim se pokazao čvrstim borcem, nikako nije padao, iako se činilo da „diše na škrge“. Uz to opasnim je zadnjim kružžnim udarcima noge prijetio, no osim atrakcije nije napravio nikakvu „štetu“. Veliki trud Beloševića se isplatio na kraju, zaslužžena pobjeda.