Muay thai ili tajlandski boks je borilačka vještina nastala kao produkt neprestanih sukoba naroda Thai na putu iz svoje prapostojbine(jugoistok Kine) na područje današnjeg Tajlanda.
U novije doba tajlandski boks kao sport oblikuje se od 1921. godine kada je za vladavine kralja Rame VI. na stadionu Suan Club Collega sagrađen boksački stadion na kojem su od tada svake nedjelje odrzavani mečevi. U početku su se borci borili goloruki (samo bandaze) a borbe su bile zakazivane na 11 rundi po 3 minute. No danas se bore u rukavicama i maksimalno trajanje borbe je 5 rundi s 2 minute odmora. Pravila su ostala gotovo netaknuta.
U skladu s pravilima, dozvoljeni su udarci rukama i nogama uz uporabu koljena, laktova te drzanje, guranje i bacanje (bez uporabe poluga) što i čini razliku od drugih sličnih sportova (K1, kick boxing). Ovakva pravila zahtjevaju od boraca velik stupanj izdrzljivosti i polivalentnost u načinu borbe. Razina opterećenja u borbama je izuzetno visoka pa su vrhunski natjecatelji ovoga sporta na glasu kao borilački »supermani«.
Danas je IFMA (čiji je član HSTB a koji je član HOO-a) krovna svjetska organizacija koja se zalaze za promicanje sporta i razvoj ove vještine. Od 1996. godine u kontinuitetu se organiziraju svjetska i europska prvenstva na amaterskoj razini s upotrebom zaštite (oklop za tijelo te zaštita za potkoljenice, laktove i glavu) što donosi znatan rast sporta van granica Tajlanda. U profesionalnom tajlandskom boksu ipak je još uvijek kvaliteta koncentrirana na dva stadiona u Tajlandu (Randjamen i Lumpini stadium) uz nekoliko jakih turnira u Nizozemskoj i Francuskoj ali veliki broj kvalitetnih boraca i medijsko pokrivanje od Eurosporta znatno su doprinijeli promociji sporta.